Jezidska djeca vojnici se osvećuju ISIS-u

Svijet


Jezidska djeca vojnici se osvećuju ISIS-u

PLANA SINJAR, Irak — Izdvojena za genocid od strane tzvIslamska državai napušteni od iračkih Kurda, mladijezidina planini Sinjar u Iraku hrle u milicije i ideologiju kvazimarksističke skupine na crnoj listi terorističke organizacije na Zapadu.

Formirani u ono što zovu Sindžarske zaštitne jedinice, ili YBŞ, Jezidi – i muškarci i žene – zakleli su se da će braniti svoju domovinu i osvetiti ISIS-ovu kampanju silovanja, otmice i ubojstva.


Prošlo je samo godinu dana otkako su džihadisti započeli napad na Jazide početkom kolovoza 2014. ISIS je tjednima prije zauzeo drugi po veličini grad u Iraku, Mosul. No Washington, sporo reagirajući, nije započeo kampanju bombardiranja kako bi pokušao zaustaviti ofenzivu skupine sve do 7. kolovoza, kada je predsjednik Barack Obama najavio da će Sjedinjene Države započeti zračne napade “kako bi pomogli spasiti tisuće iračkih civila koji su zarobljeni na planini bez hranu i vodu i suočavanje s gotovo sigurnom smrću.”

Tako je započeo američki ponovni ulazak u složen i zbunjujući rat u Iraku, a na kraju i u Siriji.

Ali operacija nije uspjela spasiti tisuće muškaraca Jazida koji su po kratkom postupku pogubljeni, a žene prodane kao džihadističke robove, a ovu malu etno-religijsku skupinu koju militanti ISIS-a smatraju nevjernicima, pa čak i obožavateljima đavola, još uvijek progone sjene genocida.

Kad im je ogranak Kurdistanske radničke stranke, poznate kao PKK, ponudio priliku da treniraju kao borci, obećali su da više nikada neće. To što Ankara, Bruxelles i Washington označavaju gerilsku organizaciju 'terorističkom' uopće nije važno.


'Došla sam jer sam dobila priliku zaštititi svoj narod, jer ovo nije prvi put da se dogodio genocid nad Jazidima', kaže 16-godišnja borkinja YBŞ Ari. Ona kaže da jezidi broje 74 puta da su ih drugi pokušali zbrisati. “Pronašao sam priliku da nas zaštitim i spriječim sljedeći put.”

Odjevena u kaki odjeću i šumski kamuflažni prsluk u kojem su joj čaure za AK-47, Ari se opušta pored pola tuceta svojih suboraca u kući pretvorenoj u baraku na sjevernoj padini planine Sinjar. Slično odjeveni i pijuckajući čaj, mnogi su također još u tinejdžerskim godinama ili ranim 20-ima.

Svi oni kažu da su regionalna vlada Kurdistana (KRG) sa sjedištem u Erbilu i njezine trupe poznate kao Peshmerge, blisko povezane sa Sjedinjenim Državama, napustile Jezide kada je ISIS napao njihovo srce koje okružuje ovu planinu u sjeverozapadnom Iraku.

'Ostat ćemo u YBŞu jer nas je iračka vojska već napustila, a Pešmerge su pobjegle', kaže Ari prkosno. “Kada su došli naši neprijatelji, nitko se nije brinuo o nama. Sljedeći put kada dođu, mi ćemo biti zaštitna snaga za Jazide.”


Dužnosnici KRG-a, posebno oni iz vladajuće Kurdistanske Demokratske stranke predsjednika KRG-a Masouda Barzanija, dugo su se udvarali Jezidima, koji većinom govore kurdski i žive u dijelu etnički mješovite iračke pokrajine Niniveh koju polaže Erbil u svojoj konkurenciji za teritorij s Bagdad. Ali dužnosnici KDP-anavodnobili među prvima koji su pobjegli kada se ISIS približio planini. Bez Pešmerga koji bi ih branili, Jazidi su masakrirani.

Nakon što je nekoliko dana prije zauzeo okolna sela, ISIS je 3. kolovoza zauzeo grad Sinjar u južnom podnožju planine, natjeravši više od 200.000 ljudi na bijeg. Onoliko koliko i 5.000 Grupa je pogubila muškarce Jazide, a 5.000 do 7.000 žena je porobljeno.

jezidski aktivist Khalil al-Dakhi , koji se specijalizirao za organiziranje misija spašavanja Jazida zarobljenih od ISIS-a, rekao je za Daily Beast sredinom srpnja da se djeca koju su džihadisti odveli smještaju u vojne akademije kako bi im se isprao mozak u ideologiju ISIS-a i koristio kao budući vojnici. “Imaju 300 djece u šerijatskoj školi u Tal Afaru”, kaže Dhaka. “One uče djevojke kako da postanu džihadske nevjeste.”

Kako se Sindžarska tragedija odvijala, procjenjuje se 40.000 Jezidi su pobjegli na planinu radi sigurnosti. Njihovo preživljavanje izgledalo je strašno. ISIS se približavao, a vrh planine nudio je vruće ljetne temperature i malo vode ili zaliha.


No, podstaknute zračnim napadima pod vodstvom Amerike, kurdske jedinice savezničke PKK iz susjedne Sirije, poznate kao YPG, zajedno s borcima PKK iz Turske borile su se kroz linije ISIS-a i do 10. kolovoza osigurao hodnik kako bi se mnogima od nasukanih Jazida omogućilo da pređu na teritorij Sirije.

“YPG je prvi došao i spasio nas. Pomogli su nam i otvorili humanitarni hodnik i dali nam oružje”, kaže 20-godišnji Sozdar, jedan od Arijevih suboraca na sjevernoj strani Sinjara.

'Oni su nas obučili kako se boriti protiv ISIS-a i mnogi su ubijeni boreći se za nas', dodaje ona.

Iako PKK i YPG naizgled djeluju kao različita politička tijela, svi dijele vjeru u “apoizam”, gotovo kultno poštovanje prema osnivaču PKK Abdullahu Ocalanu, zatvorenom na jednom otoku u Turskoj. Svetišta Ocalanu - koji ima nadimak Apo, kurdska riječ za ujaka - podignuta su na Sinjaru. Oblijepljene jarko crvenom, zelenom i žutom, bojama zastave PKK, s Ocalanovim licem okruženim licima mučenika u ovoj borbi, spomenike sada ponosno čuvaju borci PKK i njihovi jezidi regruti.

Izgrađena na marksističko-lenjinističkim idealima i kurdskom nacionalizmu, PKK se oblikovala kasnih 1970-ih u borbi za autonomiju protiv moćne turske države. Do 1980-ih je vodila gerilski rat i zbog svoje taktike – koja je uključivala bombardiranje civilnih, kao i vojnih i policijskih ciljeva – Turska i njezini saveznici u NATO-u, uključujući Sjedinjene Države, naveli su PKK kao terorističku organizaciju.

Besmisleno je skicirati nominalne razlike među podskupinama zahvaćenim akronimima. Granica između jedinica YPG-a i PKK-a, uključujući oružano krilo HPG-a PKK-a, danas u praksi gotovo ne postoji na Sinjaru. YPG i YBŞ jedinice su mješovite i često im se daju zapovjednici PKK/HPG.

Svi oni koji se bore protiv ISIS-a u regiji također su bijesni zbog pomisli da ih na Zapadu smatraju teroristima. “Spasili smo mnogo ljudi i mnogo djece. Da smo teroristi, bili bismo kao ISIS”, kaže Vian, Sozdar i Arijev 18-godišnji zapovjednik PKK i instruktor obuke.

Fotografije: Jezidi bježe od gnjeva ISIS-a

“Ne slušamo te ljude. Borimo se za čovječanstvo”, nastavlja ona ljuteći se. “Svatko tko nas dođe vidjeti, znat će tko smo, a mi nismo teroristi!”

Mirovni sporazum potpisan je između PKK i Ankare 2013., ali ove godine događaji su eskalirali. Ubojstvo dvojice turskih policajaca za koje je u srpnju preuzela odgovornost HPG PKK-a dovelo je do trenutnog bombardiranja Turskih ciljeva PKK-a.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan 'namjerno je poduzeo korake da provocira PKK', rekao je za Daily Beast David L. Phillips, direktor Programa za izgradnju mira i prava na Sveučilištu Columbia i bivši savjetnik State Departmenta i UN-a. “Odgovarajući, zapadne zemlje će staviti u pozadinu svaki razgovor o uklanjanju PKK s popisa FTO [Strane terorističke organizacije].”

'Rekao bih da je samo kratko pitanje vremena kada će [Erdogan] početi bombardirati objekte YPG-a u Rojavi,' dodao je Phillips.

Rojava, kurdska regija u Siriji, teren je koji Vian dobro poznaje. Petogodišnja veteranka PKK-a, kaže da se borila u Turskoj i protiv ISIS-a u Siriji prije nego što je došla u Sinjar prije tri mjeseca. Njezini YBŞ regruti prolaze tečajeve čitanja, pisanja i oružja prije nego što im se dopusti da se bore. Također je potrebno naučiti djela Ocalana. 'Naravno, Apo, Apo je sve', kaže Vian.

Ona dalje kaže da će PKK ostati na Sinjaru onoliko dugo koliko je potrebno da osigura sigurnost Jezida, ali PKK nema aspiracije uključiti planinu u svoj teritorij i otići će kada ISIS više ne bude prijetnja.

Možda. No prisutnost skupine problem je za vladu iračkih Kurda u Erbilu, koja polaže pravo na Sinjar i protivi se ideologiji PKK. Predsjednik iračkih Kurda Masoud Barzani ranije je zahtijevao da sve jedinice PKK i YPG napuste irački Kurdistan i obnovljena te pozive od početka najnovije turske kampanje bombardiranja.

'Ne slušamo ga', kaže Vian mršteći se. “Što on misli da je? Dolazimo po čovječanstvo. Trebao bi se sjetiti te djece koja su ubijena na ulici, a zatim progovoriti.”

Dok su pad opskrbe i zračni napadi držali Yazide nasukane na Sinjaru na životu, a ISIS u zaljevu nakon kolovozske ofenzive, tek u prosincu kurdske snage - uključujući Peshmerga i PKK/YPG - konačno su uspjele probiti zagrljaj grupe na planina. Pešmerge također zapošljavaju jezidske jedinice—trenutačno oko dvije posvećene bojne—ali podrška Pešmergama na Sinjaru je, u najmanju ruku, ograničena.

***

S druge strane planine, muškarci i žene YBŞ i PKK/YPG provode zajedničke patrole u bombardiranim ruševinama onoga što je ostalo od grada Sinjar, od kojih većinu još uvijek kontrolira ISIS.

Ove patrole predvodi čovjek koji nosi naziv nom de guerre Ager, što na kurdskom znači 'vatra'. Ager (24) vodi malu grupu novinara u ono što smatra sigurnim područjima grada Sindžara. Koalicijski zračni napadi i ISIS autobombe i bombardiranja uzeli su danak na tamošnjim zgradama, sada potpuno napuštenim, osim za borce i taoce za koje Ager tvrdi da ih drži ISIS. Mnoge su građevine svedene na kosture od armature i drobljenog kamena. Koalicijski zrakoplovi također su stalno u zraku, bombardirajući mjesta ISIS-a u ostacima grada.

Nad tim ruševinama borci saveznici PKK postavljaju niz kontrolnih točaka i vidikovaca. Snajperska vatra je stalna prijetnja. Kratke, predvidljive razmjene netočnih pušaka odjekuju svakih pola sata.

'Imamo snajperiste', hvali se Ager smijući se. 'Možda ste ih vidjeli, a niste znali.'

Borbe u gradu Sinjar pretvorile su se u smrtonosnu rutinu za Kurde i Jezide. Oni koji se vraćaju iz patrola i snajperskih dužnosti, njihovi suborci tapšu po leđima i grle ih kad se vraćaju u sigurne kuće skrivene u gradskim džepovima protiv ISIS-a. I muškarci i žene kada nisu na dužnosti opuštaju se uz ispijanje čaja i pušenje.

'Postoje dvije stvari kojih nikada nećemo ostati bez', šali se Ager dok jedan od njegovih boraca nudi dim, 'cigarete i neprijatelji.'

Preko 6 stopa visok i mišićav, Agerov okvir stoji u oštroj suprotnosti s muškarcima i ženama na njegovom čelu, koji su većinom tinejdžeri. Ager kaže da je Jazid, ali i da je sudjelovao u prošlim kampanjama PKK u Turskoj. Brine se na svaku kritiku grupe koja koristi djecu, rekavši da se i on borio kao mladić, a s obzirom na situaciju, to je nužno.

“Stvarno mi se ne sviđa pitanje, svi smo isti”, uzvraća na pitanje o godinama svojih boraca. “Oni su dio strategije, svi se moramo suočiti s neprijateljem.” Zatim razmišlja o svom odgovoru i kaže da pokušava zadržati najmlađe borce na straži i podalje od patrola dok ne budu spremni. “Ponekad žele patrolirati, ali mi to ne dopuštamo”, kaže.

Ali barem su neki od roditelja više nego ponosni što njihova djeca postaju borci.

***

“Sviđaju mi ​​se tinejdžeri i mladi ljudi koji se pridružuju bilo kojoj snazi”, kaže 39-godišnji Yazidi Kadir Saleh, otac troje djece čija se najstarija kći upravo pridružila YBŞ sa 17 godina.

Odjeven u čistu i izglačanu plavu košulju na pruge i dobro podšišane brkove, teško je vjerovati da Saleh živi na vrhu Sinjara u šatoru otkako je ISIS pregazio njegovo selo prije godinu dana. Kaže, iako danas može slobodno otići, mnogi Jezidi više vole svoje šatore na Sinjaru nego prepun izbjeglički kamp u nizini. Ovdje mogu napasati ovce i koze i održavati neki privid zajednice usred kaosa rata ispod.

Saleh kaže da on i drugi civili u ovoj ad-hoc zajednici sve duguju intervenciji PKK/YPG, a njihova djeca imaju punu podršku u pridruživanju YBŞ. “Oni nas štite. Većini su ubijeni ili oteli članovi obitelji, pa se moraju boriti, osvetiti se i boriti protiv terorista”, kaže. Skupina Salehovih muških susjeda koji su se okupili dok je razgovarao za The Daily Beast složila se s njim i rekla da su i oni dopustili svojoj djeci da se pridruže milicijama.

Njihova potpora sudjelovanju mladih u YBŞ—posebno za žene i djevojke—je još više upečatljiva zbog činjenice da su Jezidi u ruralnom Sinjaru često dio tradicionalnih patrijarhalnih obitelji. Takozvana ubojstva iz časti jezidskih žena za koje se vjeruje da su osramotila njihove obitelji preživjela su čak i danas. Jezivo video koji je 2007. izazvao naslove i osude, pokazao je 17-godišnju jezidsku djevojku po imenu Dua Khalil Aswad koju su njezini ljudi kamenovali na smrt zbog sumnje da je prešla na islam kako bi pobjegla s muslimanom.

Ali model PKK/YPG propovijeda jednakost spolova, nešto što sve više raste među Jezidima koje su spasile milicije.

Vian, tinejdžerska zapovjednica PKK i instruktorica vježbi, sa svoje strane tvrdi da prijetnja borcima ISIS-a da će ih ubiti žene daje studentskim jedinicama psihološku prednost. “Čuli smo da se ISIS boji borbe protiv žena”, kaže ona. 'Mislimo da ISIS govori 'Da nije žena, kontrolirali bismo cijeli svijet'.'

'Ne žele da ih mi ubijemo', samodopadno dodaje.

'Moja obitelj je sretna što sam se pridružila', dodaje jezidska borac Sozdar. “Imam tri sestre i brata koji su se također pridružili.”

I tako se na Sindžaru dogodilo da je ISIS mogao neobjašnjivo postati agent rodne ravnopravnosti, premda preko Jezida - prigušenih i bez prijatelja osim PKK i YPG - koji su se pomirili s novačenjem djece vojnika.

“Prije, u drugim genocidima, žene su se borile protiv neprijatelja, ali u manjem broju. Da su prije žene znale za oružje i obranu i kako se boriti, možda ih ne bi toliko bilo oteto i ubijeno”, kaže Saleh. 'Poznajem našu tradiciju, ali dobra je ideja dopustiti ženama da ubijaju ISIS pored muškaraca.'